Brinete li se često da ste nesposobni i da ne zaslužujete ono što imate?
Što je zapravo “imposter sindrom”?
Američke psihologinje Pauline Clance i Suzanne Imes 1978. izvorno su ga nazvale fenomenom lažnjaka – iskustvo uključuje osjećaj lažnosti ili neadekvatnosti koji postoji i traje unatoč dokazima koji govore suprotno. Ako ste doživjeli ovo iskustvo, vjerojatno imate unutarnjeg kritičara ili ‘glas varalice’ – način razmišljanja o sebi dovodi u pitanje vaš integritet i vjerodostojnost. Vjerojatno vjerujete da su drugi precijenili vašu kompetenciju, što uzrokuje strah da ćete biti “otkriveni”.
Kroz svoj rad upoznala sam mnoge sposobne, uspješne klijente koji su umanjivali vlastitu kompetenciju unatoč svojim postignućima. Za neke, podsvjesno uvjerenje da su neadekvatni navodi ih na izbjegavanje novih prilika i izazova, npr. kao što je preuzimanje veće pozicije i odgovornosti na poslu. Drugi pak rade suprotno: stalno imaju nove projekte, u neprekidnoj su akciji, nadaju se da će, ako postignu samo još jedan cilj, na kraju poništiti svoj unutarnji osjećaj inferiornosti.
U prvom slučaju, ljudi riskiraju bivanje na istom mjestu, u drugom slučaju postoji rizik od sagorijevanja (burnouta).
Možda se pitate zašto “sindrom” stavljam pod navodnike. To nije poremećaj ili bolest, a istraživanja pokazuju da je to uobičajeno iskustvo, pogotovo za uspješne žene, naročito ako su u kombinaciji s nekom od manjina (uspješna LGBT žena, uspješna samohrana majka).
Dok razmišljate o tome pojavljuje li se “imposter sindrom” u vašem životu, upitajte se jesu li izbori koje donosite u službi odmicanja od nelagode ili u službi kretanja prema onome što i kako želite postojati u svijetu unatoč tome što treba proći kroz neugodne stvari do tamo.
U svojoj knjizi The Secret Thoughts of Successful Women (2011.), Young predlaže pet kategorija za opisivanje pokušaja dokazivanja sposobnosti kod imposter fenomena: stručnjak, perfekcionist, solist, prirodni genij i nadčovjek.
Stručnjak
Stručnjak vjeruje da se njegova kompetencija mjeri time koliko znanja, vještina i iskustava imaju – i nikada ne osjećaju da im je sasvim dovoljno. Uvijek postoji još jedna diploma, radionica ili edukacija, još jedna knjiga, članak.
Perfekcionist
Perfekcionist vjeruje da ništa osim savršenog nije prihvatljivo i da u svakom trenutku moraju pružiti besprijekornu izvedbu. Perfekcionisti su uvjereni da postoji ispravan i pogrešan način da se sve učini, a ponekad znaju biti jednako kritični prema drugima koji ne zadovoljavaju njihove visoke standarde kao i oni sami.
Solist
Za solista, biti kompetentan znači biti sposoban uspjeti bez pomoći drugih; postignuća se računaju samo ako su postignuta sama. Solisti mogu imati problema sa suradnjom jer, ako ispunjavaju ciljeve kao dio tima, to umanjuje njihov osjećaj uspjeha. Ako solist treba zatražiti pomoć, osjeća se ranjivo i slabo, doživljavajući to kao znak da zapravo ne zna što radi.
Prirodni genij
Prirodni genij vjeruje da su inteligencija i sposobnost urođene kvalitete koje vode do uspjeha bez napora. Za njih kompetencija znači sposobnost napredovanja s lakoćom i brzinom. Vjeruju da bi trebali biti u mogućnosti čuti stvari jednom i razumjeti ih u potpunosti.
Nadčovjek
Ljudi u ovoj kategoriji vjeruju da kompetencija znači biti u stanju žonglirati svim loptama – čak i ako su lopte u plamenu – dok istovremeno balansiraju na monociklu, pjevaju nastupe i smiješe se. Smatraju da je važno ne samo koliko se stručno žonglira loptama, već i sposobnost rukovanja svim stvarima, cijelo vrijeme.
Ako se možete prepoznati u bilo kojoj od ovih kategorija, to vam može pomoći da osvijestite načine na koje obično reagirate kada se pojave “imposter” misli. Koji god se opis najviše odnosio na vaše iskustvo (a mogli biste se vidjeti u više od jednog), možete uz pomoć stručnjaka osvijestiti i odabrati drugačije strategije.
Savjeti često sugeriraju da trebate promijeniti negativne misli u pozitivne, izgraditi samopouzdani mindset, više vjerovati u sebe i biti najbolja verzija sebe. Svi bi to htjeli, naravno. Nažalost, te strategije često ne funkcioniraju na način da samo radite mentalne vježbe i mogu vam se čak i obiti o glavu.
Svi pokušavamo ponekad kontrolirati svoje misli i osjećaje, možemo sebe uvjeriti u svašta, možemo i pobjeći u neku akciju blokirani od svojih potreba.
Alternativa tome jest promijeniti način na koji se odnosimo prema sebi.
To znači da dopustite nečemu da bude prisutno što je ionako već tu. Kada ste voljni dopustiti si i nelagodu, proširujete svoje mogućnosti odabira ponašanja.
Razmislite o svim stvarima za koje je vjerojatnije da biste ih bili spremni učiniti čak i ako biste se osjećali nelagodno, nesigurno ili poput “impostera”.
Kad radimo česte usporedbe, upadamo u klopku da se identificiramo s tim tko je bolji od nas, lošiji, najbolji. Takve validacije nas usko fokusiraju i ne daju širu sliku konteksta u kojem se nalazimo i drugih ljudi koji možda samo nude svoje prevelike zahtjeve i komentare. Nelagoda koju osjećamo, u tijelu, u glavi… to neki dio nas progovara iz te nelagode i osjećaja manje vrijednosti.
Saslušajte ju što ima za reći, suočite se s njom. A ako zaključite da je to tuđi glas i poruka kritike iz vani, bacite ju poput kamenčića u more ili jezero, dok ga ne nađete otresite rukama… meni to uvijek pomogne.
